Upoznaj invazivnu stranu vrstu – prava svilenica

Prava svilenica je zeljasta trajnica robusne građe, visine od 80 do 150 cm. Ima razgranatu mrežu korijenja koja je poput podanka (podzemne stabljike). Iz ovih dijelova vrlo uspješno rastu nove stabljike te je ova biljka iznimno uspješna u vegetativnom razmnožavanju. Cvjetovi su maleni i skupljeni u velike cvatove lijepog i slatkastog mirisa te krem do grimiznocrvene boje. Oprašuju ih kukci. Listovi su smješteni nasuprotno i dugački od 15 do 25 cm. Cvjeta od lipnja do kolovoza, a u jesen razvija plodove dugačke oko 8 cm koji podsjećaju na papagaja. Potječe s istoka Sjeverne Amerike. Unesena je u Europu u 17. stoljeću kao ukrasna biljka, a i danas se može naći u mnogim vrtovima. U literaturi se za Hrvatsku prvi puta navodi u 19. stoljeću. Prvenstveno se pojavljuje na staništima narušene kvalitete pod ljudskim djelovanjem i gdje nisu rasprostranjeni njeni prirodni kompetitori. Najviše je se može naći na zapuštenim poljima i pašnjacima, uz doline rijeke, uz putove i željezničke pruge, na riječnim nasipima i slično.

Na početku se mislilo da je moguće iskorištavati ovu biljku na puno načina. Mlade izdanke moguće je jesti nakon natapanja u toploj vodi te je u tom slučaju neka vrsta zamjene za šparoge, no kasnije je otkriveno da su u tom stadiju blago toksične. Od cvjetova se izrađivao sok, vino te eterična ulja, dok se  od „dlake“ sjemenki izrađivala svila i izolacijski materijal, iz sjemenki se istiskivalo ulje, a njen mliječni sok pokušavao se koristiti za izradu prirodne gume. Zbog svega toga čak je i uzgajana krajem 19. stoljeća. Ubrzo se je ispostavilo da je u navedene svrhe ekonomski potpuno neisplativa. Jedini način upotrebe koji je isplativ je pčelarstvo, tj. za proizvodnju meda. Uzrokuje velike izravne štete zarastajući plodnu zemlju, vinograde, mlade nasade šuma te željezničke pruge. Sprječava rast prirodnih zajednica biljaka. Njezino uklanjanje veoma je skupo.