Flora

Konfiguracija terena i geomorfološka struktura tla u Nacionalnom parku Una, te različita nadmorska visina i raznolikost flore su uvjeti za bogati miko svijet koji sa drugim oblicima života doprinosi bogatstvu biodiverziteta Nacionalnog parka.

Na ovom području se nalaze brojne rijetke i endemične vrste biljaka: lincura (Gentiana lutea), pjegava lincura (Gentiana punctata), runolist (Leontopodium alpinum Cass.), klekovina bora (Pinus mugo). Endem je unska zvončika (Campanilla unensis) koja je ime dobila upravo po rijeci Uni kao i bosanska perunika (Iris reichenbachii Heuffel var. Bosniaca) koja raste na suhim livadama i pašnjacima na karbonatnim i serpentinskim stijenama sa plitkim zemljištem. Bosanska perunika je endem centralnih i jugoistočnih Dinarida. Ekološki uvjeti su omogućili i razvoj velikog broja raznovrsnih biljnih zajednica izuzetne vrijednosti sa preko 1.900 biljnih vrsta, što iznosi 52,19% svih vrsta prisutnih u Bosni i Hercegovini. U prostoru je evidentirano 177 oficijenlih i 105 potencijalno ljekovitih,jestivih,vitaminskih i aromatičnih biljnih vrsta.

Prostor Nacionalnog parka grade vapnenačke stijene koje naseljava karakteristična vegetacija prilagođena posebnim uvjetima takvih karakterističnih staništa kao što su hazmofitske biljke (pukotinjarke). Ispod većih stjenovitih brda, pod utjecajem hidrosfere i atmosfere odlamaju se dijelovi stijena, kotrljaju niz padinu, stvarajući tako mjestimično točila (sipare).

Korovna i ruderalna vegetacija vezana je uz sva naselja na tome području. Dobro su razvijene zajednice razreda Bidentetea, Artemisetea i Chenopodietea, zahvaljujući ruralnom načinu života, ekstenzivnom ratarstvu i ekstenzivnom stočarstvu.

Raznolika staništa obiluju velikim brojem vrsta i zajednica. Na području Nacionalnog parka se ne može procijeniti tačan broj svojti kao ni zajednica, ali možemo izvršiti usporedbu s npr. Austrijom koja ima oko 2000 vrsta, a prostorno malo područje Nacionalnog parka, po procjeni, više od 1000. Uz to, ovdje se nalaze mnoge endemične vrste te reliktno - refugijalne zajednice, važne ne samo za uže područje, već i za ukupnu biološku raznolikost Europe. Stoga je za očekivati da će i veliki dio ovog područja biti uvršten i u ekološku mrežu Natura 2000.