Kulen Vakuf

Kulen Vakuf je najveće mjesto u Nacionalnom parku i od davnina predstavlja važno čvorište puteva. U vrijeme Rimskog carstva tuda je prolazila cesta koja je od Zadra povezivala rimske provincije Dalmaciju i Panoniju.

Kasaba Džisr-i-kebir (tur. Veliki most) na rijeci Uni, kako se prvobitno nazivao današnji Kulen Vakuf, osnovana je podizanjem džamije sultana Ahmeda I (1603-1617). Mjesto neslužbeno mijenja ime u XVIII stoljeću od kada se prema vakifu1 naziva Palanka Mahmut paše Kulenovića, a u XIX stoljeću mjesto dobija današnji naziv Kulen Vakuf.

Poslije Karlovačkog mirovnog ugovora 1699. godine, bosanski valija2 Halil-paša je proširio i utvrdio ovo mjesto. Grad je nastao na umjetno stvorenom otoku uz lijevu obalu rijeke Une, tako da je uz same gradske bedeme tekla rijeka Una i njen umjetno prokopani rukavac koji i danas postoji. Pored čvrstih bedema, ovaj grad je imao i vodeni odbrambeni pojas. Na gradskim bedemima su bila četvera vrata i dvije tabije3. Na istočnoj strani bedema bila je Horića tabija, a na zapadnoj strani Ćemalovića tabija. Jedna od glavnih gradskih vrata bila su do Une na velikom mostu, a druga pored gradske džamije Sultan Ahmeda koja se i danas tamo nalazi. Dvoje sporednih vrata su bila na istočnoj i zapadnoj strani grada, u neposrednoj blizini tabija. Austro-Ugarska monarhija je porušila zidine nakon okupacije 1878. godine.

Iznad mjesta sa lijeve strane Une i njene pritoke Ostrovice, dominira istoimena srednjovjekovna i osmanska utvrda - Ostrovica, a sa desne još uvijek vidljivi ostaci osmanske utvrde Havala.

 

1 zaklada, osoba koja svojevoljno izdvoji iz svoje imovine za neku općedruštvenu dobrobit 

2 naziv za upravnika (guvernera) vilajeta (provincije) Osmanskog carstva

3 arabizam koji označava utvrdu ili mjesto za smještaj vojske