Kulturna dostignuća Japoda

Na području sela Ripač nedaleko od Bihaća locirana su brojna arheološka nalazišta. Do sada su poznate figuralne predstave od pečene gline koncentrisane na jednom dijelu japodske teritorije, na sredenjm toku rijeke Une, a većina potječe iz sojeničkoga naselja u Ripču. Ovakav svestran razvoj kulture može se objasniti ponajviše tome što je ovo područje bilo izloženo velikom prilivu pripadnika stranih etničkih grupa. Pored pojave figuralike, dolazi i do pojave rasporostranjenosti pojedinih kulturno - religijskih motiva (jelena, ruka), a osnovni pravci iz kojih se širio ovaj uticaj su prostori sjeverozapadno i sjeverno od srednjeg toka rijeke Une. Ne samo da dolazi do razvoja kultnih predstava izraženih u likovnom obliku nego se razvija i pravljenje nakita i odjeće, a njihov autohtoni oblik pomaže nam da uspostavimo činjenicu da su ona nastala kao plod djelovanja ripačkih stanovnika, ali pod uticajem ranijih tvorevina ovog oblika. Važno je napomenuti da su Japodi veliku pažnju pridodavali razvoju religije pa su tako nalazi na području Ripča brojni kada je u pitanju ovaj segment života tadašnjeg stanovništva. Među brojnim nalazima ističe se urezana Glava jelena sa razgranatim rogovljem, sam prikaz ove glave je savršen jer je prikaz vrata, i drugih dijelova glave predstavljen na idealan način.

Također tu je i predstava zmije sa Gradine u Ripču koja se nalazi na ulomku posude, sa talasnim tijelom, a ovo je ujedno i jedini prikaz na keramici, dok su ovakvi tipovi predstava sa zmijama mnogobrojnije na metalnim i kamenim objektima. Pored ovih prikaza posebna pažnja se pridaje izučavanju terakota - bogovi od gline. U sojeničkome naselju Ripač nađen je veliki broj terakota tačnije njih sedam, a većina se nalazila ispod skele broj 3 koja se nalazila u sredini naselja pa se tako i na osnovu načina gradnje predpostavlja da je imala kultnu namjenu. Terakote koje su pravili Japodi mogu se podijeliti u dvije ikonografski i hronološki, odvojene grupe. Prvoj grupi pripadaju samo dvije, dok u drugu grupu pripadaju sve ostale terakote kojima je naglašena nagost tijela - nage terakote, bez ikakvih oznaka odjeće. Pored ovih nalaza u Ripču su pronađene i piramidalne terakote sa predstavama odjeće i nakita, kao i veliki broj prizmatičnih terakota nađenih u Ripču zajedno sa još šest terakota, te valjkaste terakote kao i one sa rožastim izraslinama. Nakon analize svih ovih kulturnih dostignuća možemo reći da Ripač predstavlja značajno arheološko nalazište ne samo u Bosni i Hercegovini nego i na širem području. Većina ovih nalaza danas se nalaze u Zemaljskom muzeju u Sarajevu dok se drugi nalazi u muzeju Pounja u Bihaću.

Nakon obavljenog istraživačkoga postupka na području Ripča ova naselje danas se nalazi u lošem stanju i gotovo da više nema nikakvu funkciju, a ostaci sojenica polagano počinju da propadaju zbog izloženosti vremenskim uvjetima kao i nemaru ljudi. Međutim, ono što je pronađeno u Ripču daje nam dobar uvid u to kako je izgledao život Japoda na ovom području tako da možemo odrediti ne samo ono čime su se bavili nego i utvrditi društvenu organizaciju ovog plemena. Ostaci ripačke kulture uveliko su pomogli ne samo rekonstrukciji života tog stanovništva nego su nam dali uvid u to da spoznamo koliko je tadašnja kultura ostavila svoga traga na stanovništvu koje danas živi na ovom području. U takvu činjenicu možemo biti potpuno uvjereni jer i danas postoje pojedinci koji koliko toliko drže do kulture svojih predaka i osjećaju dozu ponosa jer su upravo oni potomci velikog ilirskoga plemena Japoda.

Napisao: Dino Dupanović