Sisari

Među 60-ak prisutnih vrsta sisavaca koji nastanjuju područje Nacionalnog parka 9 pripada kukcojedima (Insectivora), 16 šišmišima (Chiroptera), 13 zvijerima (Carnivora), 3 redu parnoprstaši (Arctiodactyla) 17 glodavcima (Rodentia) i 1 redu dvojezupci (Lagomorpha).

Pretpostavka je da uz sigurno prisutne vrste na širem području obitava još 9 vrsta šišmiša.

Unutar skupine glodavci (Rodentia) četiri su vrste koje i također obitavaju na ovom području,a to su: alpski voluharić (Microtus multiplex), vrtni puh (Eliomys quercinus), nutrija (Myocastor coypus) i patuljasti miš (Micromys minutus). Među sisavcima Nacionalnog parka nalaze se dvije endemične svojte: runati voluhar (Dinaromys bogdanovi) – oromediteranski endem i alpski voluharić (Microtus multiplex) – istočnoalpski endem.

Prema Zakonu o zaštiti prirode te Pravilniku o zaštiti pojedinih vrsta sisavaca, Mammalia (N.N. 31/95.) zaštićeno je 33 vrste sisavaca područja Une i Nacionalnog parka, dok je 8 vrsta zaštićeno prema Pravilniku o lovostaju. Od zaštićenih sisavaca uz mnoge ugrožene i osjetljive vrste šišmiša valja naglasiti tri velike zvijeri, tri najveća europska predatora – vuka, risa i medvjeda. Velik broj iz skupine zvijeri – vidra, jazavac, lasica i zerdav. Na IUCN-ovom popisu ugroženih sisavaca Europe nalazi se 17 vrsta u dvije kategorije ugroženosti. Prema popisima Bernske konvencije koja štiti europske divlje vrste i prirodna staništa, 50 vrsta sa područja nacionalnog parka je zaštićeno. Dvadeset četiri vrste se nalaze na dodatku II (strogo zaštićene vrste), dok je 26 vrsta na dodatku III (zaštićene faune).