Ribe

Gornji tok, koji obuhvata područje Nacionalnog parka naseljava 15 vrsta ribe iz 4 reda i 6 porodica. Među 15 vrsta riba koje su prisutne u rijeci Uni na području Nacionalnog parka i njenim pritokama najznačajnije su :

  • Potočna pastrmka (Salmo trutta) 
  • Lipljen (Thymalsus thymallus) 

Među rijetkim vrstama ovdje možemo naći i vrstu pod imenom Peš (Cottus gobio) kao i Dvoprugastu ukliju kao rijetku i relativno ugroženu vrstu. Smanjenje kvalitete voda i staništa može doprinijeti i smanjenju populacija ove vrste. Na temelju dodatka III. Bernske konvencije, koji obuhvaća zaštićene vrste, sadrži 6 vrsta – mladica, lipljen, dvoprugasta uklija, potočna mrena, plotica i peš.

P O T O Č N A    P A S T R M K A 

Latinski naziv: Salmo trutta morpha fario
Porodica: Salmonidae
Rod: Salmoniformes
Vrijeme mrijesta: oktobar - februar
Životni vijek: 5-10 godina
Maksimalna dužina: 60 cm
Maksimalna težina:  cca 7 kg
Broj kralješaka: 56-59
Broj ljusaka u bočnoj pruzi: 110-140

Pastrmka je poznata po crvenim tačkama i pjegama na tijelu. Crvenih pjega obično ima manje nego crnih. Neke podvrste imaju i po leđima i po bokovima okrugle crne tačke raznih veličina. Crvene tačke mogu biti u nijansama od žarko-crvene boje do sasvim svijetlocrvene. Za vrijeme mrijesta boje su jače izražene i ljepše su. Pastrmke koje žive u plićim vodama, gdje je dno pokriveno šljunkom, obično su svijetlije boje, a one iz dubljih voda i podvodnih pećina ili spilja su tamnije do gotovo crne boje. Jedino su im žarkocrvene tačke i bjelkasto-sivi trbuh. Mlađe pastrmke se razlikuju bojom od već razvijenije i odrasle pastrve. Tek poslije druge godine života kod pastrmke nastaju prave boje koje se ipak mijenjaju prema sutuacijama u vodi (vodostaj, količina kisika, sastav dna i dr.) Događa se da se u istoj rijeci pastrmka iz gornjeg toka razlikuje od one s donjeg toka.

Poznato je da pastrve na manjim vodama i potocima ne mogu osobito narasti zbog smanjenih mogućnosti i uvjeta. Obično su to pastrmke do dvadesetak centimetara dužine. Na većim vodama, gdje su izvanredni prehrambeni uvjeti, može narasti i do deset kilograma, pa i više. Pastrmka živi u planinskim potocima cijele Europe - od dalekog sjevera do redozemnih obala Afrike. Bitni uvjeti za njezin život su količina kisika u vodi, brzina protoka i temperatura vode.

Pastmka ima poveću glavu s tupom gubicom i velika usta s oštrim zubima. Peraje su joj čvrste i zaokružene te dosta široke. Trbuh joj je srebrnast, žućkast ili svjetlosiv, a leđa i hrbat od svijetlije do tamnozelenkaste, tamnosive ili tamnosmeđe ili do gotovo crnkaste boje. Bokovi su obično zelenkasti ili žućkasti. Ljuske su joj sitne i gotovo okrugle. Pastmka je odličan i brz plivač, a tijelo joj je lijepo i proporcijalno građeno. Idealna temperatura vode za potočnu pastmku je oko 10°C međutim, ona može podnijeti i vodu od 15 do 16°C. Pastmka se obično zadržava na jednom području, a seli se ili zbog nižeg vodostaja (obično nizvodno) ili zbog mrijesta tražeči položaje (uzvodno) te u potrazi za hranom nešto uzvodno ili nizvodno.

Prema klimatskim uvjetima obično se mrijesti od kraja jeseni do kraja januara. Mužjak i ženka nađu odgovarajuće mjesto koje nije previše plitko ni preduboko, na šljunčanom dnu rijeke ili potoka, pri ušću, repovima i glavom iskopaju tlo dvadesetak centimetara duboko i tamo ženka polaže ikru koju mužjak odmah oplođuje. Ženka obično polaže u prosjeku oko 900 komada narančaste ikre, promjera do 5 mm, koja se poslije otprilike dva mjeseca izvaljuje. Spolno zrela postaje nakon dvije do tri godine života. Pastrmka je proždrljiva i vrlo oprezna riba. Dok je mlada, hrani se kukcima, crvima, ličinkama, larvama i insektima, a kasnije napada sve što može i na površini i pri dnu, pa čak skače iz vode za mušicama. Tada već napada i sitnu ribu, pa račiće i malu žabu.

Ribolov na pastrmku posebno je zanimljiv jer zahtijeva od ribolovca priličnu dozu napora, dosjetljivosti i iskustva. poznato je da se obično lovi na dva načina (ostalo je krivolov). Umjetnom mušicom sa specijalnim priborom za umjetnu mušicu ili pomoću vodene plastične kugle ("vaserkugle") ili pomoću štapa za potezanje ("špinanje") i role s malim varalicama, te pomoću male rotirajuće varalice leptira. Pastrmka se vrlo vješto bori čim osjeti da je uhvaćena. Munjevito pliva protiv struje, skače iz vode i pliva u granje ili grmlje.

Manji se komadi zadržavaju u u brzacima i strujama oko slapova, a u dubinama velikih virova ili pod stijenama i kladama žive veći komadi. Za ribolov mušicom najpovoljnije je vrijeme od polovice srpnja, pa opet od kraja kolovoza do listopada. Poznato je da se pastrmka najbolje lovi za oblačnih dana ili poslije blage ljetne kiše. Meso pastrmke smatra se najkvalitetnijim od svih riječnih riba.

L I P L J E N

Latinski naziv: Thymallus thymallus 
Porodica: Thymallidae
Rod: Thymallus
Vrijeme mrijesta: mart – maj
Životni vijek: 5-10 godina
Maksimalna dužina: 60 cm
Maksimalna težina: cca 1,5 kg

Lipljen se ubraja u najelegantnije i najljepše slatkovodne ribe. Tijelo mu je vitko izduženo i pokriveno čvrstom, relativnom sitnom krljušti. Za razliku od potočne pastrmke on ima neobično veliko i dugačko leđno peraje metalnoplave boje sa 3-4 reda krupnih crvenih i ljubičastih pjega, i malu glavu, koja se sužava u zašiljeni špic sa malim jedva vidljivim ustima i slabo razvijenim kukastim zubima, zbog čega se i lovi sa manjim mušicama. Prepoznatljiv je i po velikom oku sa zeleno-žutim irisom. Donja peraja su pepeljasta, sa blijedo-crvenim i violetnim prelivom na vrhu. Repno peraje je crvenkastobakarno, a masno peraje je sivo sa crvenim prelivom. Na bokovima iza glave je manji ili veći broj crnih pjega. Sa obe strane tijela iznad trbušnih peraja krase ga veliki crveni prelivi nepravilnih oblika. Za vrijeme mrijesta sve boje su jače izražene naročito kod mužjaka. Prednji dio leđnog peraja kod mužjaka je viši nego kod ženki.

Stanište, navike, način hranjenja i rasprostranjenost:
Geografsko rasprostranjenje lipljena je ogromno i zahvata sjeverni i srednji dio evroazijskog kontinenta, živi u donjim dijelovima pastrmskih rijeka, u zoni koja uostalom nosi njegovo ime: lipljenova zona. Stanište mu je posebno karakteristično i iz njega gotovo i ne izlazi. Lipljen živi u većim ili manjim jatima gdje su ribe svrstane po godištima. Najveće zauzimaju najbolja mjesta na najbržim i najdubljim sektorima, u velikim šljunkarama, dugim i pravilnim riječnim tokovima, suženjima i gdje god je hrane u obilju. Lipljen je riba hladnih voda i često živi zajedno sa potočnom pastrmkom iako ima svoje područije. Za razliku od pastrmke on voli mirniji, manje bujičav i relativno veći tok. U prirodi, pak, ne postoji oštra razlika između ta dva područja, pa te dvije ribe žive zajedno.

Lipljen najveći dio vremena proboravi na dnu kojeg neumorno pretražuje u potrazi za najrazličitijim ličinkama ili nimfama. Lipljen je brži lovac na mušice, koje padaju, ili samo dodiruju u letu vodenu površinu. Tu je i ljepota borbe ribolovca i lipljena. Jer, on u djeliću sekunde, kada mušica dodirne vodu, kao munja izleti sa dna i zgrabi je. Ali, za razliku od drugih riba, ova nikad ne proguta odmah uhvaćenu mušicu, već je osjetljivim usnama i nepcima oproba, i onda, ako nije po ukusu, jednostavno ispljune.
Prvih se dana života hrani planktonom, a dok je u stadiju mlađi konzumira jajašca drugih riba i različite vodene beskičmenjake. Najveći primjerci čak znaju zgrabiti i pokoju mlađ. Tokom perioda masivnog izleganja kukaca, lipljen zna rado isplivati na površinu i hvatati kukce koje zanosi struja. U jakim strujama ga ne treba tražiti (bar ne one krupnije), jer radije boravi u tihim i dubokim razlivima.

Razmnožavanje:
Za razmnožavanje lipljen traži čiste vode bogate kiseonikom. I na najmanje zagađenje, promjenu u vodostaju, temperaturi vode ili sastavu dna, reaguje privremenim, a ponekad i trajnim napuštanjem te zone. Lipljen je riba proljećnog mrijesta i njegov početak umnogome zavisi od temperature. Uglavnom traje od aprila do sredine maja. U hladnim planinskim rijekama mrijest počinje kasnije. U našim rijekama mrijesti se pri temperaturi od 6-10 stepeni C. Ako su vode duboke, dan i ostali uslovi povoljni, ženka će baciti ikru u blizini mjesta boravka. Ikru polaže u jame duboke 50-100cm, i pri tome položi od 2.000 do 4.000 jajašaca po kilogramu težine. Jednom oplođena od mužjaka, jaja se prekriju šljunkom. Inkubacija traje odprilike 20 do 25 dana. Ako područje nema pogodnih plodišta ili je temperatura izuzetno niska, lipljen odlazi na mrijest u obližnje potoke sa toplijom vodom i pogodnijim dnom. Rast lipljena je vrlo brz. Nakon prve godine već je dug desetak centimetara. Polnu zrelost dostigne u trećoj godini života za mužjake, a u četvrtoj za ženke.

Životni vijek, veličina i težina:
Prosječan životni vijek lipljena je između 5-10 godina. Za to vrijeme može da naraste u prosjeku od 30cm do 60cm, sa težinom od 400gr do 1,5kg

K L E N

Latinski naziv: Squalius cephalus (Leuciscus cephalus)
Porodica: Cyprinidae
Red: Cypriniformes
Rod: Leuciscus
Vrijeme mrijesta: maj - juni
Životni vijek: 10-15 godina
Maksimalna dužina: 70 cm
Maksimalna težina:  cca 6 kg
Vrijeme mrijesta: od aprila do juna

Opis i građa:
Klen ima snažno tijelo, vretenasta oblika, prilagođeno plivanju i u pojačanim vodenim strujama. Prekriveno je velikim ljuskama označenim crnom trakom. Glava, masivna i snažna, završava okruglom njuškom koja natkriva široko rasječena usta, bez brkova. Repna je peraja široka i nazubljena, a trbušne su okomito postavljene nad leđnu peraju.
Boja mu se mijenja prema obojenosti vode u kojoj živi. U pravilu, trbušna je zona bijela. Peraje su sivkaste, osim analne i zdjelične koje su narančasto-crvene. Zbog tamnog leđne i repne peraje, klen se prepoznaje i na velikim udaljenostima.

Navike, stanište, rasprostranjenost:
Klen je riba čistih voda i srednje brzih tokova, uglavnom je u srednjim i nižim dijelovima vodenih tokova, u dubokim virovima ili na prijelazima iz vira u vir. Spada u ciprinidne odnosno šaranske vrste riba. Klen ima izvanrednu sposobnost prilagodbe raznim sredinama, kako na razini razmnožavanja tako i u odabiru staništa. Stanovnik je tekućica, svježih ali ne i hladnih. Nalazimo ga u srednjem toku rijeka, od zone deverika do pastrvskih zona. S izuzetkom malih jezera i bara gdje ga nema jer se tu ne može razmnožavati, može živjeti i u kanalima, jezerima, pješčarama, pod uvjetom da sve te vode komuniciraju s kojom rijekom. Zimi, klen se smješta u mirne zone blizu vodenih struja, uz šuplje obale, u sporim ali snažnim vrtlozima, uzvodno od rupa. U proljeće prolazi stalno po sektorima gdje raste vodeno bilje, po plitkim zonama uzburkana toka, i svugdje gdje su kukci brojni.Ljeti se postavlja u zasjedu blizu površine, najčešće u sjeni, a spreman je odjednom progutati svaku vrstu poslastice. U jesen, vrtlozi i potopljene prepreke omogućavaju mu bez većeg napora dana provesti u hranjenju. Naseljava skoro cijeli europski kontinent osim skandinavskog područja, možemo ga naći čak i u Baltičkom moru što nam govori da je izuzetno prilagodljiva vrsta. Ipak klen najrjeđe naseljava tekuće vode s tvrdom kamenitom podlogom.

Klen ima sposobnost s velike udaljenosti registrirati i najmanju mogućnost hrane. Tog velikog oportunistu zanima sve, ima vrlo raznolike prehrambene navike jede: mekušce, rakove, mlađ, punoglavce, razne ličinke, kopnene i vodene kukce, biljne i organske otpatke, mahovinu, alge, voće koje slučajno padne sa stabla u vodu. Doslovno jede sve. No, taj ga divlji apetit ne sprječava da u svakom trenutku bude vrlooprezan.

Razmnožavanje:
Spolna zrelost kod mužjaka nastupa u četvrtoj godini, a kod ženke u petoj godini života. Razmnožavanje se odvija između travnja i lipnja, kada temperatura vode dostigne 15°C, u plitkim zonama, bogatim kisikom i čista dna. Tijekom tog razdoblja, mužjak ima življe boje i kao većina ciprinida prekriven je takozvanim svadbenom točkama po tijelu i glavi. Ženke oslobađaju od 20.000 do 200.000 jajašaca koja, jednom oplođena, padaju za šljunak. Inkubacija traje tjedan dana, a rast mlađi je dosta brz.
Kao mlađ živi u jatima i hrani se planktonima i vodenim biljem, kasnije mu se jelovnik proširuje čak i na voće koje se nalazi u priobalnom pojasu.

G A G I C A

Latinski naziv: Phoxinus phoxinus
Rod: Phoxinus  
Latinski naziv: Phoxinus phoxinus  
Maksimalna dužina: 12 cm
Vreme mrijesta: maj – jul

Navike, stanište, rasprostranjenost:
Rasprostranjena je u znatnoj mjeri gotovo cijelim vodotokom Une,a u manjoj mjeri Unca. U BIH se susreće još i u vodama Livanjskog i Glamočkog polja, u Buškom i Mostarskom blatu i u Blidinjskom jezeru, ali se sreće u svim vodama dunavskog i jadranskog sliva.Takođe je ima i u drugim rijekama unskog sliva poput Krušnice i drugih.Nastanjuje bistre rijeke sa pješčanim i šljunkovitim dnom u velikim jatima. Ako se voda jako ugrije jata se sele ka izvorima gdje je voda hladnija.

Opis i građa:
Gagica naraste od 10 do 12 cm, rijetko više. Čvrste je građe i okruglog tipa. Krljušti su sitne i na trbuhu ih nema. Glava i prsa su kamincrvena, a osnovna boja na leđima je tamnozelena ili prljavosiva, na bokovima tijela nalaze se mrlje nepravilnog oblika, često spojene u zlatnu uzdužnu prugu. Cijelo telo je posuto sitnim sivim pijegama. U periodu mijresta mužjaci dobijaju življe boje.

Razmnožavanje:
Gagice se mrijeste od maja do jula, obično od polovine maja do polovine juna. Plodnost je mala, do hiljadu jaja koja odlažu među kamenje, ljepljiva su i imaju u promjer od 1 do 1,25 mm.Hrane se biljnom i životinjskom hranom.

P E Š    O B I Č N I

Latinski naziv: Cottus gobio  
Porodica: Cottidae
Rod: Cottus
Vrijeme mrijesta: mart – maj
Maksimalna dužina: 12 cm
Maksimalna težina: cca 150 g

Peš je srodnik čikovima, pa i dijeli isto stanište sa kamenim čikovom. Najviše voli brzo tekuće vode u kojima se krije iza kamenja, u gustoj travi dna ili u korjenju priobalnog bilja. Glava mu je vertikalno spljoštena i ima po jednu malu bodlju sa svake strane. Dva dorzalna i repno peraje su mu lepezastog oblika. Boja mu varira u zavisnosti od staništa, ali je najčešće braon zelene boje sa tamnijim nepravilnim šarama. Naraste do 12 cm.

Hrani se krupnijim insektima i njihovim larvama kao i raznim riječnim račićima. U našim vodama žive dvije vrste peševa. Cottus gobio vrlo rijetko napada, a Cottus poecilopus nikada ne napada ikru drugih riba tako da se ne može smatrati štetnom ribom. Dok prva vrsta živi u cijeloj srednjoj Evropi, druga je nastanjena uglavnom u donjim tokovima rijeka dunavskog sliva. Mrijesti se od marta do maja i svoje gnijezdo brani od drugih riba. Mlađ se izleže nakon tri do četiri nedelja i sve vrijeme su roditelji u blizini. Nakon izvaljivanja, mlađ odlazi nizvodno u potrazi za hranom.