Džamija Sultana Ahmeda I

Sultan Ahmedova džamija u Kulen Vakufu je izgrađena u periodu od 1603-1613. godine u vrijeme sultan Ahmeda I po kojem je i dobila ime. Karakteristična je po tome što se ispod nje nalaze dućani i prolazi sa četiri strane, a ulazi u džamiju su preko kamenog stepeništa. Džamija je porušena u proteklom ratu i obnovljena je u drugoj polovini 90-tih godina prošlog stoljeća u originalnom obliku i dimenzijama (12x 17m), sa razlikom što se umjesto ranijeg tesanog kamena, za njenu ponovnu izgradnju korištena cigla.

U službenim turskim dokumentima iz 18. stoljeća, Kulen Vakuf se zvao Džisr-i-kebir, što u prijevodu znači Veliki most i spada u niz mjesta što nastadoše za vrijeme turske uprave u Bosni. Grad je nastao na umjetno stvorenom otoku uz lijevu obalu rijeke Une, tako da je uz same gradske bedeme tekla rijeka Una i njen umjetno prokopani rukavac. Jedna od glavnih gradskih vrata bila su na velikom mostu, a druga sa južne strane džamije. Sa obje strane velikog mosta bile su iznad vode na direcima izdignute kuće i magaze.

Svakako je vrijedno spomenuti da je Kulen Vakuf rodno mjesto prvog reis-ul-uleme za Bosnu i Hercegovinu, mehrum Mustafe Hilmi ef. Hadžiomerovića. U jesen 1882. godine, uvažavajući zahtjeve muslimanskih prvaka, tadašnja Austro-ugarska uprava imenovala je Mustafu Hilmi efendiju Hadžiomerovića za prvog reis-ul-ulemu Bosne i Hercegovine, o čemu je Car donio odluku 17. oktobra 1882. godine. Svečano ustoličenje prvog reisu-l-uleme obavljeno je u velikoj sali u Konaku 15. decembra 1882. godine. Ovu dužnost je obavljao do 1893. godine.

Dolazak otomanske imperije na ove prostore 1523. godine, kada su čete Gazi Husrev-bega osvojile srednjovjekovnu utvrdu iznad Kulen Vakufa, Ostrovicu, uzima se kao godina izgradnje prve džamije na ovom području. Džamija je izgrađena unutar zidina ovog srednjovjekovnog grada i bila je od drveta, a stajala je nad gornjim ulazom u dvorište utvrde. Kad je srušena, sagrađena je u samom selu Ostrovica.

Ova džamija je od 1903 god. rušena i obnavljana 3 puta. Jednom je izgorjela u požaru koji je zahvatio cijelu čaršiju Kulen Vakuf 16.06.1903., a ostala dva puta u ratovima 1941. i 1992.

Od nastanka džamije na ovom mjestu, za svakog insana (čovjeka), jednu od poučnijih zanimljivosti predstavlja, nad lukom jednog od prolaza džamije, uklesana sura zakletve iz Kur'ana časnog:

„Tako mi vremena, čovjek, doista gubi,
samo ne oni koji vjeruju i dobra djela čine,
i koji jedni drugima istinu preporučuju i koji jedni drugima preporučuju strpljenje.“
(Al'-Asr, 1-3, Kur'an str.603.)